Tu su pjesmu ispjevale srebrničke ciganke neke godine, kada je Đerzelez sve proljeće ležao u Srebrenici, jer ga je neko mučke ranio jednog petka kad je dohodio Nuribegovoj kćeri pod pendžer.
Iz „Put Alije Đerzeleza“-Ivo Andrić
Rođen u Travniku davne 1892. godine, školovan u Sarajevu, a najljepši dio života proveo u Višegradu, gradu čije će ga okruženje i stanovnici inspirisati da napiše najljepša svoja djela. Roman „Na Drini ćuprija“, čija je radnja smještena u Višegradu, kasnije će biti krunisan Nobelovom nagradom za književnost.
Studirao je u Zagrebu, Beču, a kasnije u Krakovu. Kao činovnik radi u Beogradu, a kao diplomata u Marseilleu, Parizu, Madridu…
Životni i diplomatski put Ive Andrića manje-više poznat je svim ljubiteljima djela ovog našeg nobelovca, ali, ono što je manje poznato jeste njegova povezanost sa Srebrenicom.
Kao učenik sarajevske gimnazije, Andrić je imao “dvicu” iz matematike, što tada nije bila prolazna ocjena i, kako bi se spremao za ispit, majka ga je poslala iz Višegrada u Srebrenicu kod svoje sestre Danice, njegove tetke.
Boravak u Srebrenici bila je neka vrsta inspiracije za prvo objavljeno djelo Andrića „Put Alije Đerzeleza“, ali, tu nije stao. Kasnije, u poodmakloj fazi njegovog stvaralaštva, Andrić će napisati pripovjetku „Osatičani“,u kojoj govori o navikama stanovnika našeg Osata, njihovom životu i, prije svega, o građevinskim poduhvatima.
Značajna je veze Srebrenice i nobelovca koji je prilikom upisa na zagrebački, bečki i krakovski univerzitet, kao mjesto prebivališta, za adresu naveo Srebrenicu.
