Tačno na današnji dan prije 27 godina odlučuje da prekine život u 49. godini. Tog 3. jula 1995. godine donosi odluku koja će ostati misterija o odlasku čovjeka čiji su prijatelji, ali i svijet, izgubili znamenitog uzora. Alexander Langer je osoba koju su krasili mnogi epiteti, ali mi ćemo se posvetiti jednom od značajnijih – mirovni aktivista. Iza sebe ostavlja značajan broj tekstova koji su služili za inspiraciju u mirovnom aktivizmu izvan konteksta klasične posmatračke demagogije. Ovo iz razloga što je Alex prvenstveno bio čovjek djela koje je opisivao ili iz kojeg je uzimao inspiraciju u tekstovima koji bi poslužili kao inspiracija drugima.
Jedan od značajnijih tekstova mirovnog aktivizma zasigurno je onaj kojeg naslovljava “10 tačaka za zajednički život”, u kojem nudi recepte i rješenje, ne samo kako izgraditi, već i očuvati zajednički život. Bio je jedan od onih koji su aktivno zagovarali prekidanje sukoba u bivšoj Jugoslaviji: “Evropa se rađa ili umire u Sarajevu”. Nemoćan da pomogne svima kojima je pomoć bila potrebna, razočaran… odlučuje da oduzme sebi život.
U ranijim godinama, donosili smo tekstove i biografiju Alexander Langera, danas smo odlučili pokazati kako, i nakon 27 godina od njegove smrti, Alex i dalje služi kao inspiracija. U nastavku su dva teksta koja su kreirale polaznice radionica na kojima smo govorili o mirovnom aktivizmu, izgradnji mira… usmjeravajući generaciju mladih iz Srebrenice da spremno dočekaju izazove koji su dio njihove svakodnevnice.
Radionice su rađene uz prijateljsku podršku Fondacije Heinrich Boll iz Sarajeva.
Azemina Suljić – Mojih 10 tačaka za zajednički život
- Zajedničko provedeno vrijeme, jer vrijeme i pažnja je ono najvrednije što možemo pokloniti nekome. Vrijeme koje ulažemo u zajednički život je dokaz da ne mrzimo, već da tražimo i da se upoznajemo.
- Ne činiti drugome ono sto ne želiš sebi. Pod ovim mislim da prvo polazimo od sebe, odnosno, šta je to što lično dajemo za zajednički život, šta radimo i kako radimo, jer ako radimo dobro onda možemo očekivati da nam se ista mjera i više vrati.
- Raditi na tome da se čuje da postoje ljudi koji su za zajednički život To možemo raditi preko interneta gdje se naš glas može čuti, otvaranjem stranice gdje bi objavljivali pismene sadržaje i fotografije na kojima je prikazan zajednički život.
- Ljude koji pozivaju na mržnju treba “tući” ljubavlju. Oni koji dijele ljude ne misle dobro ni narodu kojeg zovu svojim, niti pripadnicima drugih zajednica.
- Pokazati poštovanje prema drugom i drugačijem. Objasniti ljudima da samo Bog zna zašto smo u nekim stvarima drugačiji i da trebamo činiti sve da razlike poštujemo, a ne da ih koristimo za manipulaciju ljudima.
- Dati sve od sebe da saslušamo jedni druge, pružiti ruku čovjeku ne košta ništa, a znači mnogo.
- Ako mislimo da samo konstitutivnost naroda donosi zajednički život, to je znak da trebamo raditi na sebi. Ne može ni jedna institucija utjecati na naše srce, na ono što zaista mislimo. Moramo sami raditi na ravnopravnosti i zajedničkom životu, lijepom riječju, poštovanjem i saosjećanjem prema drugima.
- Borba protiv etničkih manipulacija nakon ratnih sukoba traje dugo i toga moramo biti svjesni. Ako osjetimo da možemo nešto uraditi za zajednički život onda je za to pravo vrijeme.
- Pokazati mladima koliko imaju bitnu ulogu u zajedničkom životu. Iako mi mladi izgledamo kao nemoćni, moramo znati da smo zapravo jako moćni i da smo mi budućnost, novi život i novo vrijeme.
- Naš grad je naša kuća! Ako se ne vole u kući, u toj porodici nema sreće. Tako je i s našom državom i našim gradom. Neće biti dobro dok se ne budu svi osjećali kao u svojoj kući. Zbog toga radimo na zajedničkom životu.
Azemina Suljić. Rođena 8.3.2004. godine u Tuzli. Živi u Srebrenici. Trenutno poha završnu godinu gimnazije. Aktivna je kao volonterka već duži niz godina, te kao aktivistica nekoliko organizacija.
Amina Begić – Za zajednički život u miru
1. SIGURAN PRISTANAK I ODLUČNOST NA DIJALOG
Za rješavanje bilo kakvog konflikta, kao i za prvobitno prouzrokovanje istog, potrebno je više činilaca. Uglavnom su to dva ili tri činioca koji upiru prste jedni u druge. Oni kao takvi imaju potrebu da traže krivca u nekome, ostavljajući sa strane pronalazak rješenja ili bar jedne slične tačke gledišta koja svakako neće sama reći: “evo me”. Zbog toga nam je potreban siguran pristanak na dijalog, kao i odličnost za nastavljanje istog u težim okolnostima i nesuglasicama. Dijalog je prilika koja ne može biti samo vrijedna spomena, to je prilika koja mora biti vrijedna borbe, zalaganja i otvorene komunikacije. Takvom dijalogu mora se pristupiti sa maksimalnom ozbiljnošću i odgovarajućim manirima potrebnim za vođenje jednog osjetljivog razgovora. Ključ je u tome da za svako dobro u životu važi sljedeće: “Uvijek je najteže početi”.
2. DEFINISANJE TRENUTNIH GRANICA DO KOJIH ODREĐENA TEMA MOŽE DA SE RAZVIJE
Čest problem kod započinjanja osjetljivih tema jeste nepažnja prema pravcu u kome teče razgovor, a potom i predubok ulazak u samu temu. Upravo zbog toga će se desiti spominjanje stvari o kojima ne bi trebalo da se govori, bespotrebna rasprava, gubitak jasne komunikacije i još niz drugih destruktivnih faktora. Najsigurnije je postavljanje izvjesnih granica do kojih možete razvijati određenu temu, te ostvarenje glavnog cilja, odnosno konstruktivne složnosti oko nečega.
3. PRONALAZAK MJESTA KOMPRPOMISA
Suština zajedničkog života jeste pronalazak kompromisa između činilaca tog suživota. Bitno je znati da za ostvarivanje kompromisa svaka strana mora biti djelimično zadovoljena.
Djelimično iz samo jednog razloga, a to je : ako jedna strana bude 100% zadovoljena, druga strana neće moći imati ravnopravnost zadovoljenja, te će time biti nezadovoljena. Kao jedan od ključnih uslova, kompromis uvrštavam u veću neophodnost za zajednički život.
4. UČENJE O SUPROTNOSTIMA KOJE NAS RAZDVAJAJU, A KOJE SU NEZAOBILAZNE
Kada (i ako) čovjek nauči da su suprotnosti među ljudima jasan pokazatelj bogatstva, a ne ograničenja, tada će svijet biti puno bolje mjesto nego što je to slučaj danas. Suprotnosti i razlike među nama su potpuno normalne i uistinu neizbježne. Mnogi su pokušali pobjeći od razlika i vjerujem da znate kako se nijedna od tih priča ne završi sretnim krajem. Tu nastupa učenje.
Jedino kroz učenje o suprotnostima i razlikama možemo na zdrav način gledati naše sudbinom određene nezaobilaznosti. Jedino tako možemo pronaći put ka zajedničkom životu.
5. VALIDACIJA PROŠLOSTI I ZAJEDNIČKI NAPORI KA BUDUĆNOSTI
Kako bi krenuli ka budućnosti, moramo napraviti osvrt i na prošlost. Ona je nešto što se ne može izbrisati, niti naprosto zaboraviti. Validacija prošlosti je odlučnost na istinu, a također i naš napor ka budućnosti. Dosta njih danas kaže: “neka prošlost ostane prošlost, mi treba da gledamo u budućnost”, ne razmišljajući koliko ta ista prošlost utiče na našu budućnost i ne razmišljajući da su one jednom tankom, nevidljivom vezom čvrsto povezane. Cilj ne treba da bude raskidanje te veze, cilj treba da bude priznavanje njene postojanosti, kao i siguran prelazak u budućnost.
6. NE PONIŠTAVATI NEČIJI IDENTITET I PRAVO KAKO BI BOLJE OSTVARILI SVOJE
Ako su nas zaista nešto roditelji dužni naučiti to je upravo ova tačka broj šest. Nemojte poništavati nečiji identitet i pravo kako bi ostvarili svoje. Usudivši se da poništite, odnosno ne priznate nečiji identitet ili uskratite nekome njegovo osnovno ljudsko pravo, vi ste sebi uskratili priliku za ostvarenje. Ako uskratite nekome nešto vi ćete na kraju biti ti kojima se isto to nešto uskraćuje.
7. UVIDJETI VAŽNOST DONOŠENJA PROMJENA U OBRAZOVANJU KOJE ĆE POBOLJŠATI PRILIKE ZAJEDNIČKOG ŽIVOTA
Obrazovanje je neophodna životna stanica svakog mladog pojedinca. S tim u vezi, školski sistem ima izuzetno izražajan uticaj na mlade ljude koji će sutra primjenjivati stečeno znanje kako u javnom tako i u privatnom životu. Škola kao opšte-obrazovna ustanova treba da bude glavno sredstvo za propagiranje ključnih vrijednosti zajedničkog života. U školama treba da se potiče dijalog, kompromis i bogatstvo u razlikama, a ne da se potiče razdvajanje, nepravda, kreiranje raznih šablona u korist jedne strane, loše ophođenje zbog nacionalnih i drugih razlika, različiti pristupi na osnovu neke veće ili manje vrijednosti pojedinca i niz drugih destruktivnih faktora. Školski sistem ne treba da bude oružje razdvajanja, već sredstvo našeg zajedničkog života.
8. NACIONALIZAM NIKAKO NE MOŽE POMOĆI
U svijetu današnjice nacionalizam nije “ ljubav prema svojoj naciji”, već je nacionalizam dobro prikriveni oblik šovinizma. Nacionalizam propagira obožavanje svoje nacije, razdvajanje od drugih nacija i kompletno idealiziranje. Nacionalizam ističe osjećaj veće vrijednosti i mržnju prema drugima, a danas se opravdava kao patriotizam. Shvatanje da patriotizam podrazumijeva odnos poštovanja i ravnopravnosti, a nacionalizam uporno doprinosi rušenju tih vrijednosti, danas je ključno za dobar odnos u zajednici. Vrlo je važno razgraničiti ljubav i obožavanje, privrženost i opsjednutost, ravnopravnost i neravnopravnost.
9. UGUŠITI TEŽNJU KA RAZDVAJANJU I FORMIRANJU NOVIH RAZLIKA
Umjesto borbe protiv onih koji razdvajaju i uče razdvajanju, ljudi su se okrenuli potpunoj predaji. Sve dok je čovjek živ dužan je da se bori i za sebe i za svoju zajednicu. Kako bi ostvarili zajednički život moramo ugušiti težnju ka razdvajanju i formiranju novih razlika.
Nove razlike praviti će samo veće probleme koji moraju biti zajednički. Zbog toga trebamo zajedno ustati protiv ovakvih i sličnih pokreta, jer će se destrukcija koju oni donose kretati u oba smjera.
10. SLOBODA SE NE PRODAJE
Glavni uslov ostvarenja ove teze jeste sljedeći: zajednički život biti će naša sloboda, a ne naše ropstvo. Kako bi se ostvarila takva sloboda moramo naučiti da je lični interes dno ljestvice po kojoj treba da postupamo. Naše dobro je beznačajno ako nismo uložili ni minutu svog vremena za ostvarenje nekoj većeg dobra, dobra za sve. Sloboda je ta kojoj treba da hrlimo, jer je ona neprocjenjiva.
Amina Begić, rođen u Sarajevu 2004. godine. Živi u Srebrenici. Pohađa gimnaziju u Srebrenici gdje učestvuje u raznim vannastavnim aktivnostima. Voli da piše, svira, slika i čita, a ima i niz drugih interesovanja poput učenja jezika, novinarstva i astronomije. Godinama se zalaže za zajednički život u miru i poboljšanje edukacije mladih ljudi.
