Petnaestak kilometara od Srebrenice usidreno je rudarsko naselje Sase, mjesto koje tek u tragovima odaje bogatu istoriju, događaje, kao i ekonomski, pa i politički, značaj koji je imalo u prošlosti.
U zbirkama narodnih umotvorina pronašli smo jednu vezanu za ovo mjesto, tačnije, kratku narodnu pjesmu o Ćor Mijatu, navodnom vlasniku iz Sasa (nepoznato kakvom i čega) kojem nude dobra u Srebrenici za zamjenom njegovog vlasništva u Sasama.
“Ćor Mijatu Srebrenicu daju, Ćor se kreće ni gledati neće, već on hoće Sase i Gradinu. Opet njemu Srebrenicu daju, Srebrenicu i dvije čizme blaga; Ćor se kreće ni gledati neće, već on hoće Sase i Gradinu.”
Sase su rudarsko naselje u kojima postoji rudnik olova i cinka, ali i minerala poput srebra zbog čega je bio značajan i u antici. Naime, u antičkom periodu tu je postojao rimski municipij Domavia koji je postao središte rudarske uprave za provinciju Panoniju i Dalmaciju.
U srednjem vijeku u ovaj kraj naseljavaju rudari iz Njemačke, Sasi, koji će ovom mjestu ostaviti i ime po kojem ga danas poznajemo. U određenim istorijskim izvorima spominje se postojanje saskog vijeća u Srebrenici (Curia Theutonicorum), koje je bilo određeni oblik samouprave saskih rudara u mjestu u kojem su živjeli.
Pored imena, Sasi su u ovaj kraj ostavili i određene vrste vjerovanja, kao što je ono o patuljku Perkmanu (duhu iz rudnika).
Bekir Halilović
