Nezavidna je sudbina pisca iz male kulturne sredine, kao što je, uostalom, nezavidna sudbina i same te sredine. I jednu i drugu pojavu možemo pratiti na književnom djelu Zvonimira Šubića i u svemu onome što je to djelo pratilo, što ga je uslovljavalo. Kulturna sredina mora i može, da oplemenjuje pisca, da mu svojim bogastvom i svojom razuđenošću, svojim vrijednostima, drugim ličnostima, drugim piscima koje njeguje, pomaže u razvoju i sazrijevanju. Ne čini li to, ona čini obrnuto. Ona pretvara svaku vrijednost u obezvrijeđenu pojavu, a pisce manjega dara, pisce koji nisu spremni na velike podvige, razjeda i lagano uništava. Čini se da je tu sudbinu proživio i Zvonimir Šubić.
Po onome što je ispisao u nekolikim svojim pripovjetkama on će, nesumnjivo, ostati u literaturi kao izuzetan pripovjedač, kao pripovjedač koji će dobro doći svakoj antologiji naše međuratne pripovjetke, ali će, čini mi se, sve više gubiti od ugleda pisca određena profila, snažne individualnosti, nacionalnog pisca ili pisca kojega je nemoguće zaobići u određivanju identiteta određene sredine i tradicije…
Vuk Krnjević u “Šubićeve metamorfoze”.
Danas donosimo posljednju knjigu iz “Izabranih djela Zvonimira Šubića” koja je ujedno i nastavak romana “Kad se carstva mijenjaju”. U ovom izboru nisu prikazana sva djela književnika Šubića, što je činjenica koja ide u dva smjera sreće. Ona raduje jer pred nas kao “sakupljače sjećanja Srebrenice” nameće cilj da pronađemo sva djela Zvonimira Šubića i da ih probamo spojiti i učiniti dostupnim na jednom mjestu, a, s druge strane, činjenica je tužna što i više od pola vijeka os smrti ovog pisca nismo uspjeli da objedinimo njegovo djelo. Ali, kao što napisa Vuk Krnjević u “Šubićeve metamorfoze” – “Nezavidna je sudbina pisca iz male kulturne sredine, kao što je, uostalom, nezavidna sudbina i same te sredine”.
Djelo slijedi u nastavku.
